o pozoristu i susretima na ovom svijetu

FINLAND

U staroj tvornici četiri osobe i grupa tihih žena podsjećaju se prošlosti isključivanja i nasilja. Neizgovorena sjećanja oblikuju gušeći odnos između likova. U pokušaju da razumiju barem malo onog zašto, nastaje sukob između zaborava i suočavanja sa stvarnošću. Samo, kojom stvarnošću?

FINSKA je nova predstava Gerardjana Rijndersa o životu nakon rata na temelju pisane priče i sjećanja koja je redateljica Giselle Vegter u Bosni i Hercegovini sakupila.

Rijnders je razvio predstavu u kojoj čovjek, žena, momak i autsajder Petra pokušavaju naći put kroz minsko polje sumnje kako bi ponovo pronašli put do budućnosti.

FINSKA je predstava o tamnim mjestima u našem kolektivnom sjećanju, igra prijatelja i neprijatelja i teškom putu ka pomirenju.

Hotel Eldorado je nova pozorišna inicijativa Giselle Vegter. U svojim predstavama ona istražuje ko bismo mi mogli biti u napetosti između kolektivnog i individualnog.

www.hoteleldorado.nl

Režija: Giselle Vegter
Tekst: Gerardjan Rijnders
Gluma: Heidi Arts, Marije Idema, Remco Melles & IJbert Verweij
Dramaturgija: Fenneke Wekker
Asistent režije: Annemarije Visser
Dizajn: Anne Habermann
Dizajn zvuka: Jaap van Keulen
Promocija: Jannet  van Lange
Produkcija: Jet van Leeuwen
Dizajner svjetla: Desirée van Gelderen
Tehnika: Jasper Koekoek
Poslovno vodstvo: Sjoerd Kelderman
Grafički dizajn: Bregt Balk
Saloni: Rien Stegman & Colet van der Ven
Zahvaljujemo:
Obitelji Hasanović, Kemna Casting – Marc van Bree, Het Lab Utrecht, Yinske Silva, Anka Bernas, Nena Fiser, Jessica Vosmeer, Wytske van der Wagen, Annette Manni, Willemijn Van Helden i Alexa Sokol

Lista predstava:
Festival aan de Werf: 19, 20, 24, 25, 26. maja 2011
Over het IJ Festival: od 7 do 17.  jula 2011

SALON

Razgovor o podtemama predstave FINSKA koju izvodi Hotel Eldorado.

Iz potrebe za razmjenom razmišljanja i iz želje da javnosti pokažu šta se to zbiva ispod površine, na temu predstave FINSKA koju izvodi Hotel Eldorado biti će održano nekoliko salona.

“Da li postoji kolektivna krivica? Ako ne, da li onda postoji kolektivna nevinost? Da li je moguće pomirenje nakon genocida? I je li bolje zaboraviti ili pamtiti? “ Na čelu sa novinarom Colet van der Ven stručnjaci na ovom polju će razmjenjivati ideje sa drugima. Sve skupa će mjestimice biti dopunjeno sa izletima u svijet teatra, filma, književnosti i filozofije.

21. maja 2011. od 16,00 do 17,30
Utrecht, Festival aan de Werf

10. jula 2011.
Amsterdam, Over het IJ Festival

Priprema i sastav: Rien Stegman i Colet van der Ven
Prezentacija: Colet van der Ven

WORKSHOPS

“Mi smo ovdje” je socijalno-kulturni poyorisni projekat u gradu Bratuncu i okruzenju. U nadoleyacoj godini od ljeta 2010 do ljeta 2011 pokusali smo da isplaniramo pozorisne radionice za razylicite grupe stanovnista iz razlicitih generacija. Cilj je omoguciti nesto drugo pored obicnog i ustaljenog zivota, zato sto nema mnogo kulturnih desavanja u regionu. Mi vjerujemo da bilo kojim sredstvima maste – u poyoristu ili umjetnosti uopste-postoji otvoren prostor koji nam sluyi da vidimo svijet na drugaciji nacin. Pored pozorisnog rada mi ohrabrujemo druge male aktivnosti, koristeci fotografiju ili film da napravimo grad i njegove stanovnike vidljivim jedno za drugo Radionice su vodjene od strane . Giselle Vegter, pozorisne redateljke u Holandiji i  od strane  Ilil Land-Boss, njemacko-izraelske glumice, redateljke i drama-terapeuta koja zivi u Njemackoj.

Pozorisne radionice sa omladincima iz Bratunca i regije u saradnji sa Forum Žena
Od 15. do 23. jula, vodili smo sedmodnevne radionice grupi djecaka i djevojcica starosti izmedju  12 i 15 godina, srpske kao i bosnjacke nacionalnosti koji zive u Bratuncu i u selima Glogova i Voljevica kao i u Srebrenici (odakle smo uzimali taksi). Radili smo svaki dan od 10 do 13 u saradnji sa NVO Forum Zena koja pored drugih aktivnosti ima i takozvanu Feministicku skolu u kojoj djeca i omladina uce o vaznim drustvenim pitanjima kao sto su ljudska (i posebno djecija) prava, jednakost polova, demokratiji, rasizmu i td.

U radionici koja se zvala Iznutra/Spolja radili smo na osnovama pozorista kao sto su pokreti, tekst, pantomima, improvizacija i maske i koristili smo segmente Dramaterapije. Zivot omladine je bio u centru rada: iznijeli su svoje misli, ideje, snove i talente. Nas generalni cilj jeste bio da radionicom ojacamo njihove licnosti i da im pomognemo da vjeruju u sebe i svoje resurse. Izgradili smo radionicu iz sljedecih ciljeva:

*da imaju vise samopouzdanja
*da budu otvoreni, tolerantni i da postuju jedni druge
*da iskuse kreativni proces u grupi
* da iskuse kako je svaki ucesnik bitan i da moze doprinjeti sa svojim posebnim talentima i da je to vazan dio procesa
*otkrivanje, razvijanje i izrazavanje kreativnih izvora u samima sebi, postajanje vise aktivan/ni *razdvajanje sebe i grupe i razvijanje sopstvenog misljenja

Koristili smo drugacije pozorisne igre i vjezbe kako bi razvili koncentraciju, svijest i kreativnost i kako bi produbili licnu ulogu i njenu raznolikost. Pored ovoga radili smo jos na sledecim aspektima:

„Ja sam…“
Zamolili smo omladince da napisu listu toga sta njih predstavlja, objasnjavajuci im da svi imamo mnogo uloga u svom zivotu (npr kcerka, prijateljica, sportistkinja i td), i u narednoj sesiji da napisu listu onoga u cemu su posebno dobri, za sta imaju hrabrosti i usudjuju se i ono cega se boje. Dijelovi teksta su bili podijeljeni medju grupom, dijelovi u malim „intervjuima“ u parovima i na kraju uvijek je postojala mogucnost da se nesto zadrzi za sebe.

Elementi ovih tekstova su kasnije koristeni u prezentaciji. Na kraju smo ih pitali za njihove zelje za buducnost i ubacili smo njihove snimljene glasove u performans.

„Unutrasnji svijetovi“
Pristupili smo emocijama koristenjem pokretima i kreacijom skulptura za drugacije emocije (sa kojima smo kasnije u prezentaciji napravili koreografiju emocija i pokreta)

Pitali smo mlade da naslikaju po dvije maske, jednu za „svijetliju“ stranu svoje licnosti (na primjer da istaknu svoje snage, talente, zelje, snove, i aspkete sebe koje vole) i jednu „ tamniju“stranu svoje licnosti (na primjer svoje strahove, lose snove i dijelove sebe koje vole manje). Odmah su pristupili zadatku sa puno koncentracije, primjetili smo da od 11-oro djece, 9-oro njih je pristupilo izradi „tamnije“ maske.

Napravili smo fizicku vjezbu za parove u kojoj smo pronalazili drugacije nacine guranja i povlacenja, ogledala u kojem su jedni druge pratili i vodili, takodje u jednoj od vjezbi smo padali i dopustali grupi da nas doceka.

Napravili smo koreografiju, pokazujuci na malo vise abstraktan nacin kako kroz ples ljudi mogu da se izaraze

Jedan od centralnih principa rada jeste bio da se fokusiramo na visoku koncentraciju i svijest, bilo da stoje ili da se krecu, putem koje su mogli osjetiti snagu svog postojanja.

Preko vikenda, nismo radili sa mladima, nego smo podijelili foto-aparate sa pozivnicama kako bi slikali stvari (mjesta, predmete, ljude i td) koji su bitni u njihovim zivotima. Imali su mogucnost da napisu ili da kazu nesto o svojim slikama ili da ih ostave bez komentara.

U nedelju 24. prezentovali smo mali performans u Domu Penzionera u Bratuncu

U procesu je ustvari sustina radionica, nismo se fokusirali na krajnji rezultat ali na kraju se kreirao kolaz elemenata koje smo kreirali koje je pocelo nosenjem maski na pocetku kao i na kraju.

Pored predstave, izlozili smo slike koje su mladi napravili, na zidove.

Kasnije smo isprintali njihove slike na postere i okacili ih na javna mjesta u Bratuncu.